“Ja sam danas najsrećniji i najtužniji čovjek. Najsrećniji što ste mi ponovo dali čast i priznanje, a najtužniji što moga imena ovdje, među vama, nema.“ Ovim riječima je general Radomir Vešović, 1931. godine, ovdje na Knjaževcu otkrio spomenik palim borcima iz Gornjovasojevićke brigade u Balkanskim i Prvom svjetskom ratu. Šestougaona piramida sa orlom na vrhu izrađena je na Cetinju od jednog komada crnog mermera, a do Andrijevice je dopremljena na rukama, uz Kuče i preko Komova, uz pratnju vasojevićkih prvaka.
Riječi generala Vešovića simbol su junaštva i snage čitavog jednog naroda koji se vjekovima borio da odbrani svoja ognjišta od osvajača iz Turske, Albanije, Austrougarske, Njemačke, Italije. Ovdje čak i narodna pjesma kaže:
“Jesi l’ kada Komom prolazio, Kroz oblake, kroz jelike tanke? Je li tebe zaklinjala majka Da ne trpiš silu i nepravdu I da joj se ne uklanjaš s puta?”
Ruski naučnik i putopisac Pavle Apolonovič Rovinski, koji je krajem 19. vijeka boravio u Crnoj Gori pisao je o nevjerovatnoj organizaciji ovdašnjeg stanovništva i ratnika u brojnim kritičnim situacijama: “tu ne treba nikoga tražiti, treba samo dotrčati do sela i kod prve kuće viknuti: Ej, ko je Vasojević, ustaj na oružje! I svi se ubrzo skupe na unaprijed određena zborna mjesta.“
Zato neka vas ne začudi toliko spomenika na ovoj poljani na kojoj je zapisana istorija čitavog kraja. Ako krenete redom vidjećete spomenike borcima i stradalima u Balkanskim ratovima, Prvom svjetskom ratu, Drugom svjetskom ratu i poginulima u sukobima u poslednjoj deceniji dvadesetog vijeka. Tu su i biste narodnih heroja, spomenik srpskim vojnicima umrlim prilikom povlačenja preko Albanije 1915. godine i sovjetskim vojnicima poginulim u NOB u andrijevičkom kraju 1942. godine. Parkom dominira spomenik od bijelog mermera sa šest stubova koji sa vječnom buktinjom u sredini simbolišu šest republika nekad zajedničke države. Podignut je u znak sjećanja na 666 poginulih boraca iz Andrijevičkog sreza i mnogobrojne žrtve fašističkog terora tokom Drugog svjetskog rata.
Svakog 13. jula na Dan ustanka crnogorskog naroda, na Knjaževcu se okuplja narod iz svih krajeva Crne Gore. Tu pred spomenicima pjevaju se stare pjesme i razvijaju se crnogorska kola. Tih dana Knjaževac je veliki skup mladosti na kom se održava čas istorije na otvorenom.
Knjaževac je i svojevrsna botanička bašta u kojoj možete naći više od trideset vrsta biljaka, pretežno visokog drveća. Neke od njih stare su koliko i sama crkva Svetog Arhangela Mihaila. Molika, munika, crni bor, smrča i lipe, zasađeni su još davne 1887. godine. Polovinom prošlog vijeka, u park su donešeni brijest, bijela topola i bijeli grab, a najveći broj sadnica posađen je 1980. godine. Te godine zbirka je popunjena i nekim egzotičnim vrstama kao što je džinovska sekvoja i endemom Balkanskog poluostrva – Pančićevom omorikom.
Lista stabala:
- Crni bor – Pinus nigra
- Munika – Pinus heldreichii
- Molika – Pinus peuce
- Lipa – Tilia cordata
- Srebrna lipa – Tilia argentea
- Poljski brijest – Ulmus minor
- Gorski brijest– Ulmus glabra
- Crna Topola – Jablan – Populus nigra pyramidalis
- Džinovska sekvoja – Sequoia giganteia
- Pančićeva omorika – Picea omorika
- Srebrna smrča – Picea pungens glauca
- Bodljikava smrča – Picea pungens engelm
- Duglazija – Pseudotsuga viridis
- Pančempres – Chamaecyparis
- Dugoigličava jela – Abies concolor
- Kavkaska smrča – Picea orientalis
- Vankuverska jela – Abies grandis
- Tuja – Thuja
- Bagrem – Robinia pseudoacacia
- Kuglasti bagrem– Robinia pseudoacacia umbraculifera
- Divlji kesten – Aesculus hippocastanum
- Srebrni javor – Acer dasycarpum
- Gorski javor – Acer pseudoplatanus
- Javor negundovac – Acer negundo
- Breza – Betula alba
- Vajmutov bor – Pinus strobus
- Džanarika – Prunus cerasifera
- Platan – Platanus orientalis
- Trešnja – Prunus avium